Tignes – Januar 2009

Autor: Oggy

Daklem ovako… boravih u Tignesu od 3-10. januara. Cetvoroclana ekipa sa pripadajucim cetvorokrevetnim apartmanom – najmanjim cetvorokrevetnim apartmanom u kojem sam ikad bio ali dobro, to je manje interesantno. Uglavnom, smjestaju ne fali nista bitno, i sto je najvaznije, sve je ski-in/ski-out (tj. iz apartmana izlazite direktno na stazu). Pokusacu da vam opisem onaj dio koji vas vise interesuje, a to je kako izgleda samo skijaliste.

Postoji vise naselja sa nazivom Tignes. Posto sam ja navikao samo na skijanje na najvisem nivou nas smjestaj je bio u Val Claretu, najvisem od svih Tignesa, koji ujedno sa Le Lac/Lavachet i cini “glavni” dio Tignesa (Val Claret i Le Lac su medjusobno udaljeni mozda nekih 2km). Ova naselja su odvojena (zaledjenim) jezerom i nalaze se na nekih 2100m n/v. Dosta nize se nalaze Les Boisses i Les Brevieres. Iz Val Clareta zice vas vuku na tri strane, a to su naravno, redom, prva, druga i treca strana.

Otprilike na zapad vodi vas brzi sestosjed Tichot, cija staza nije losa, ali je na njoj uvijek velika guzva, kao i na svim drugim stazama koje se spustaju u neko od naselja. Za “raju iz Tri Doline”: pod guzvom podrazumijevam nesto poput onoga sto se zbiva na stazama koje vode u Val Thorens. Uopste, utisak je da je guzva na 90% dijelova skijalista puno veca nego u 3D. Da li je razlog stvarno to sto 3D imaju duplo vise staza, ili je do razlike u terminima (oba puta smo u 3D bili prakticno u predsezoni) – tek na malo kojoj stazi cete moci da prosisate a da negdje ne zaglavite u saobracaju. Od Tichota dalje imate izbor: spori dvosjed, tanjir ili brzi sestosjed. Dvosjed vas vuce na “naturide”, oznacanu ali neutabanu stazu. Nazalost, ako vas bas ne ubodu smetovi, od njih ne mozete puno ocekivati, jer se naravno sve jako brzo izvozi pa se i potez od 10 metara nedirnutog cjelca bilo gdje po ovim naturide-ovima ili u njihovoj blizini moze smatrati premijom. Tanjir vas vuce na snow park, ali iz nekog razloga ispred prakticno svih elemenata parka (skokovi, gelenderi itd) stalno su bili pobodeni kolci, tako da nismo ni isli. Treca varijanta je brzi sestosjed Grattalu, ciju smo plavu stazu posteno izvozali, onako bas za opusteno uzivanje. Na ovoj strani planine, koja doseze do nekih 2700m mozete dalje otici ka svim ostalim Tignesima, a od staza bih izdvojio crvenu Cyclamen i crnu Sasche. Sasche je onako prilicno “epska”, spusta se skroz u Les Brevieres (najnizi Tignes) i ima nekih 1200m vertikalnog pada koji vas vode kroz more hupsera, strmina, uskih prolaza i zaledjenih dijelova – cesto i u kombinaciji vise ovih elemenata. Uglavnom stvarno vas posteno izmori.

Na sjever mozete ici brzim sestosjedom Les Lanches ili pravim pravcatim vozom, a oba vas vuku ka gleceru Grande Motte gdje mozete izici na najvisi vrh Espace Killy, 3456m. Mi smo imali srecu da nam je prvi dan vrijeme bilo fantasticno, tako da je pogled naravno bio boli glava. Snijeg na gleceru mekan, fantastican, prava uzivancija. Ne mogu posebno da izdvojim neku od staza na gleceru osim Double M, koja je stvarno sjajna – ali nazalost i tu je najcesce velika guzva.

Ako krenete na istok mozete ili nazad u neki od Tignesa, ili u drugu dolinu, gdje se nalazi La Daille. Ako krenete nazad ka Tignesu, ocekujte grozomornu guzvu, osim na crnoj ishupseranoj Campanules. I crna Trolles je jako interesantna, pogotovo njen zadnji dio. Tu imate ogromnu padinu sa koje se, u pogodnom trenutku, kad se guzva malo razidje mozete zaletiti koliko hocete (tacnije koliko imate muda ). Ka La Daille vas vode dva vrha, Fresse i Toviere. Sa Fresse su staze potpuno bezveze (zelene) i trebaju vam dobro podmazane skije da ne morate veslati. Sa Toviere ima par lijepih staza ka La Daille, ali je i na njima nazalost cesto prilicna guzva. Na tim stazama i prestaje vazenje Tignes ski pasa i ulazite u zonu Val d’Isere. U ovoj dolini dojmio me se gornji dio staze Orange i staza OK (na kojoj se valjda i vozi nesto od svjetskog kupa). Opet, pri dnu guzva postaje prilicno velika.

Iz ove doline se mozete prebaciti na vrh Rocher de Bellevarde ili zicom Marmottes ili jos jednim vozom, a odatle imate izbor povratka u La Daille, ili odlaska u Val d’Isere – bilo plavom, ili nekom od dve crne staze. Jedna crna je Epaule du Charvete, koja je puna ogromnih hupsera – mada srecom ne i ledenih. Druga je Face, na kojoj se (pretpostavljam) voze trke spusta. Nazalost, dobar dio Facea je zatvoren za siru javnost, tako da mi ni sad nije bas najjasnije kud se tacno vozi spust. Na jednom dijelu ipak mozete naici na dio staze koji je markiran plavom bojom (ne plava staza, nego ona neka plava farba kojom iscrtaju stazu za spust). Na tom dijelu mi je veoma interesantna bila jedna padina veceg nagiba (u strucnom zargonu: strmopizdina) koja je tako nevjerovatno dobro pripremljena, da mi i dalje nije jasno kako to rade. Zbog strmine svi zivi po njoj puno otklizavaju, ali se za citav dan ne napravi ni jedan jedini hupsercic, a nema ni ledenih ploha (mada je staza jako tvrda).

Nakon sto sidjete u Val d’Isere mozete ili nazad za La Daille, ili prema dva glecera iznad. Interesantno je da vas sa glecera vraca ili crveni Plan, ili crni Rhone-Alps – tako da za silazak u Val d’Isere (racunajuci sve strane) imate 1 plavu, 1 crvenu i 3 crne staze! Nazalost, Rhone-Alps je bio zatvoren zbog treninga, a na Planu je – opet – jako velika guzva.

Glecere iznad Val d’Isere smo nazalost proskijali samo na brzinu – nakon prva dva dana lijepog vremena, slijedila su tri dana sa nesto magle i puno jakog vjetra – kada je ovaj skriboman i zaradio promrzline po nosu (molim da se preskoce zlobne opaske poput “ima i po cemo da zaradi”), tako da nam je za cijeli ovaj prostor ostao samo posljednji dan. Na prvom gleceru staze djeluju dosta blage, ali je snijeg opet pravi glecerski, nema trunke vjestaka, milinica. Na drugi glecer vas vodi Leissieres Express, koji je  od zice – kad malo sredim snimke skontacete zasto. Na drugom gleceru se nalazi i ljetno skijaliste Val d’Iserea, i dvije lijepe crvene staze, Moraine i Cascade, koje me malo podsjecaju na one crvene sa Passo Groste u Madonni di Campiglio, s tom razlikom da je na ovim guzva misaona imenica. Tim prije sam bio zblanut kad sam ugledao 50-ak ljudi kako stoje u redu na tanjiru Signal, koji se nalazi nesto nize. Posto je 90% ljudi u redu nosilo ruksake, pogled gore je naizgled otkrio misteriju: posiroka i postrma padina, neutabana i tri milijarde tragova skija na njoj. Medjutim sve postaje potpuno jasno tek kad se popnes liftom: sa druge strane prevoja, cijela strana planine puna, ali puna powdera. Poucen iskustvom iz 3D  drzao sam se one “ko pita ne skita” pa sam saznao da se odatle moze spustiti na raznorazne strane, pa i skroz do mjesta zvanog Le Fornet koje je i zavrsna tacka Espace Killya (ruta od nekih mozda 1km vertikalnog pada). Nazalost, vec smo bili u cajtnotu za povratak u Tignes, tako da sam bio primoran da izaberem kracu rutu i vratim se na gondolu Vallon de l’Iseran.

Summa summarum, bilo je jako jako lijepo. 3 dana relativno loseg vremena su donekle pokvarila utisak (ne pomaze ni cinjenica da sam u srijedu visio vise od sat vremena na jakom vjetru na zici Fresse), ali smo se lijepo iskijali.

Na kraju, nekoliko predjenja u odnosu na 3D. Reklo bi se da je skijaliste tu negdje po samom prostranstvu ali je dosta vise “razudjeno”. Ovo nazalost znaci i da vam treba podosta vremena da se prebacite iz jednog dijela u drugi. Infrastruktura je osjetno slabija, negdje recimo na nivou Courchevel-a. Poveznice su sve redom brze i moderne, ali spore zice i tanjiri nisu nikakva rijetkost. Osim toga, i guzva je mnogo veca, ali opet, vrlo je moguce da je tu u pitanju razlika u terminima. Moguci razlog je to sto se ove sedmice u Tignesu odrzavao Airwaves, takmicenje freestylera (big air, halfpipe, moguls, ski cross), tako da je navece stvarno bilo sta da se vidi. Uzimajuci u obzir i nemale pare koje valja izdvojiti za Tignes, u odnosu cijena/kvalitet po meni 3D odnosi ubjedljivu pobjedu… Bice da je izbor 3D za prvo skijaliste gdje smo otisli bio zajeb, sad samo moze dole Ili neke varijante kao drug Saponen, manja i manje poznata skijalista pa udri po freeride…

Eto, ko stize ziv do ovde da sve procita, svaka mu cast…

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.