Autor: Stekan
Preuzeto sa http://www.skijanje.rs/forum/showthread.php?t=1382
Evolucija je proces (a to znači da traje). Hinsan (čo’ek) od rođenja prolazi kroz razne faze. Prvo pelene i kenjanje u pelene, pa privikavanje na nošu, pa na WC školjku i na kraju umre od starosti, a da se još nije navikao da svaki put pusti vodu.
Slično je i sa učesnicima ovog foruma. Od prvih postova, do prvih upoznavanja, prvih zajedničkih skijanja, prvih zajedničkih ljetovanja do zajedničkog staračkog doma (poželjno na kakvom glečeru).
Ja sam trenutno u fazi magarovanja, tj. osjećam sa kao ski magare. A simptomatično (ovu riječ redovno koristim) je to da nisam i jedini. Kao što se muhe vole okupljati oko nečega, tako smo se i mi okupili oko zajedničke ljubavi (sjetiću se šta to bi). Prve kontakte smo uspostavili zahvaljujući ovom forumu i to uglavnom u periodu van skijaške sezone, a vremenom smo evoluirali u ski magarad. Ima nas i koji znaju skijati. Borderi su trenutno zastupljeni samo preko mojih juniora koji voze i skije i board.
Mi smo samo jedna neformalna ekipa zaljubljenika u skijanje koje žele da se druže i ljeti a naročito zimi. Svi smo ravnopravni, osim što sam ja najviši, a Hehehe ima najveći hupser. Nemamo organe, osim onih ličnih koji nisu za pokazivanje. Nemamo ni skupštinu, ali se redovno okupljamo. Jedino što nas razlikuje od ostalih ljubitelja zimskih sportova su klempave uši i dugačak rep (Oggy-jev je najduži, mislim na rep).
Zašto baš magare, a ne npr. kišna glista? Prvo pominjanje riječi magare je bilo rezultat iskrivljenog čitanja naziva Magfire cijenjenog proizvođača skija iz Begunja, jer su slova F i I zajedno ličila na slovo A. Koristim prošlo vrijeme, jer je izgled natpisa promijenjen za sezonu 07/08. A magare je jedna izuzetno plemenita životinja. Cijenjeni drug i gospodin Sapa je jednom negdje na ovom forumu napisao slijedeće:
Magarac je puno vise primjeran simbol pozitivnog skijaskog duha, nego sto bi se to na prvi pogled dalo naslutiti; obrati paznju na stereotipne karakteristike magarca:
1. Tvrdoglavost: Pravi skijas je uvijek tvrdoglav. Tvrdoglavost proistice iz optimizma-zelje da se skija, pa taman i ako za skijanje nema realnih mogucnosti. Stajati na daskama, bas u inat logici i vremenskim prognozama, e to moze samo pravi ski-magarac.
2. Snaga: Magarci ne samo da su tvrdoglavi no su i “nad-ljudski” jaki; vuku i tamo gdje drugi odustaju. Isto vrijedi i za prave skijashe.
3. Spretnost-stabilnost: Magarci su rijetke vuchne zivotinje koje s lakocom mogu i po ‘kozijim stazama’. Sta bi jedan skijash sebi mogao drugo da pozeli nego da posjeduje takve kvalitete, da stigne na terene o kojima obicni smrtnici samo mashtaju. Eto npr. Konj; simbol brzine i elegancije, ali samo kad se radi o ravnici. Na terenima na kojima caruju magarci, se konj pretvara u nespretnu/nezgrapnu zivotinju. Meni kao ljubitelju offpist skijanja se bash svidja poredjenje s magarcem
4. Individualizam. Magarci mogu danima biti sami, na zabacenim mjestima, bez da imalo osjecaju nostalgiju za drustvom. Magarci su klasicni primjer zivotinja koje karakterishe stil: ‘o sebi pri sebi’. Skijanje je individualni sport i nije bez osnova sebe usporediti sa jednim magarcem. Lijepo je skijati sa drustvom, ali bit sam sa planinom je poseban osjecaj; jedan od rijetkih momenata kad postajes svijestan samog sebe i svoje nistavnosti.
Barem kad se o ovom sportu radi nije ne umjesno i ne primjerno sebe zvati magaracem.
Dakle dobra vam sreca dragi moje kolege ski-magarci.
Nit’ šta dodati, a oduzeo sam samo pola zadnje rečenice. Rešpekt i kacigu dolje.
Prvo okupljanje ski magaradi se desilo u Doboju 28. i 29. aprila 2007. Zašto baš u Doboju? Sudbina je tako htjela.
Bilo nam je mnogo ubavo. Išli smo na Ozren da analiziramo neki roštilj, obišli smo tvrđavu a kod našeg domaćina druga Topa smo razmjenjivali šale i pošalice. Prisutni su bili Top, MunZe, Zorica, Nemanjus, Nina, CrazyKong, Markoos, Hehehe, Dex, Oggy i dakako moja neskromna malenkost.
Fotke sa istorijskog prvog magarećeg okupljanja možete pogledati u galeriji.